SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

    Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić, učestvovao je u radu godišnjeg savetovanja sudija Srbije „Sudijski dani Srbije“ u Vrnjačkoj Banji. Poverenik je, govoreći na temu „Sloboda pristupa informacijama i pravosuđe“, naglasio potrebu da pravosuđe da značajniji doprinos afirmaciji prava na slobodan pristup informacijama kao jednog od osnovnih ljudskih prava i kao pretpostavke za ostvarivanje mnogih drugih prava i sloboda. Poverenik Rodoljub Šabić je pored ostalog rekao:
„Pravo na slobodan pristup informacijama nužno podrazumeva punu svest o obavezi svih organa vlasti, pa i pravosudnih, da se prema zahtevima građana i javnosti uopšte, odnose u skladu sa pretpostavkom da je pravo javnosti da zna u načelu sve o radu vlasti i da se to pravo samo izuzetno može ograničavati.
U savremenim uslovima ta pretpostavka podrazumeva i više od toga. Podrazumeva i obavezu organa vlasti da što više informacija o svom radu čine dostupnim najširoj javnosti na proaktivnoj osnovi, i ne čekajući na pojedine konkretne zahteve za informacijama. U vremenu u kome živimo u tom kontekstu Internet predstavlja nezaobilazan medij. Polazeći od toga, mislim da je veoma zabrinjavajuća, izuzetno loša situacija sa upotrebom Interneta u našem pravosuđu, a posebno sa Internet prezentacijama pravosudnih organa. Činjenicu da manje od 10% pravosudnih organa uopšte ima elektronsku prezentaciju, suvišno je i komentarisati. Zato je zaista neophodno unapređivati materijalne i finansijske uslove koji su potrebni da bi se to promenilo. Takođe, jako je važno da organi pravosuđa maksimalno koriste raspoložive resurse, a posebno sposobnost i inventivnost kadrova kojima raspolažu. Primeri elektronskih prezentacija nekih naših sudova, kao što su, recimo Prvi i Peti opštinski sud u Beogradu, ili elektronski portal mreže trgovinskih sudova pokazuju da i u lošim uslovima ipak nije nemoguće ostvariti rezultate koji su na evropskom nivou.“

 06-10-2008
...................................................................................................................................

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

   Danas je u Beogradu u Medija centru, uz učešće velikog broja predstavnika medija, NVO, organa vlasti, kao i članova diplomatskog kora održan skup posvećen obeležavanju međunarodnog Dana prava javnosti da zna, 28. septembra. Skupu su se obratili: Milan Marković, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu, ambasador Hans Ola Urstad, šef Misije OEBS-a u Srbiji, Saša Janković, Zaštitnik građana, Nadežda Gaće, predsednica NUNS-a, Tamara Orlandić ispred Fonda za otvoreno društvo i Koalicije NVO za slobodu pristupa informacijama i Rodoljub Šabić, Poverenik za informacije od javnog značaja.
Povodom obeležavanja međunarodnog dana Prava javnosti da zna, Poverenik Rodoljub Šabić je izjavio:
“Dobro je poznato da u primeni Zakona o slobodnom pristupu informacijama ima mnogo problema. Ipak, na današnji dan, koji više od sto zemalja sveta koje su demokratske ili to žele da budu obeležavaju na sličan način ima smisla odati priznanje naporima i rezultatima onih organa vlasti koji unapređuju svoje odnose sa javnošću.
Ukupno gledano, imajući u vidu celokupnu strukturu vlasti, ti napori i rezultati, izvesno nisu na nivou koji je potreban i moguć. Usled toga propuštamo šansu da ostvarimo kvalitetnije rezultate u daljoj demokratizaciji, u uspostavljanju kvalitetnijih odnosa u medijskoj sferi, a posebno u borbi protiv nerada, zloupotreba, kriminala i korupcije. Baš zato primeri organa vlasti koji pokazuju da se u njima sloboda pristupa informacijama doživljava ne kao nametnuta obaveza već kao normalan odnos između vlasti i javnosti, zaslužuju priznanje.“
Istom prilikom, Poverenik za informacije Rodoljub Šabić uručio je predsedniku Privredne komore Srbije, Milošu Bugarinu priznanje za poseban doprinos ostvarivanju slobode pristupa informacijama, koje je žiri dodelio Privrednoj komori Srbije i mreži regionalnih privrednih komora, a predstavnicima Pokrajinskog sekretarijata za informisanje, grada Šapca i Prvog opštinskog suda u Beogradu, priznanja za doprinos ostvarivanju slobode pristupa informacijama.
Žiri, sastavljen od predstavnika više nevladinih organizacija i novinarskih udruženja (Fonda za otvoreno društvo, Transparentnost Srbija, Centra za unapređenje pravnih studija, NVO „Narodni Parlament“, Inicijativa mladih za ljudska prava, NUNS), izabrao je dobitnike priznanja između 14 organa vlasti koji su prethodno uvršteni u najužu konkurenciju. To su: Republičko javno tužilaštvo, Viši trgovinski sud sa mrežom 17 trgovinskih sudova, Peti opštinski sud u Beogradu, Prvi opštinski sud u Beogradu, Okružni sud u Novom Sadu, Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, Ministarstvo dijaspore, Privredna komora Srbije, Pokrajinski sekretarijat za informacije, grad Novi Sad, opština Novi Beograd, grad Šabac, grad Valjevo i grad Smederevo.
U susret Međunarodnom danu prava javnosti da zna, ove godine je organizovan niz aktivnosti u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Novom Pazaru, i većem broju drugih mesta u Srbiji, u okviru zajedničke akcije Poverenika za informacije od javnog značaja i Misije OEBS-a u Srbiji, USAID, ABA CEELI, Fonda za otvoreno društvo, Koalicije NVO za slobodu pristupa informacijama i NUNS-a. Na svim skupovima podeljena je velika količina prigodnog materijala, letaka, lifleta i vodiča kroz Zakon o slobodnom pristupu informacijama.

 26-09-2008
...................................................................................................................................

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

    Na zahtev agencije Beta da prokomentariše moguće usvajanje Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, sa eventualno neizmenjenom odredbom čl. 45. st. 2. Predloga zakona, koju je Poverenik za informacije kritikovao a čije je brisanje tražio Zaštitnik građana odgovarajućim amandmanom, Poverenik Rodoljub Šabić je dao izjavu sledeće sadržine:
„Kategorički tvrdim, i za to zalažem sav svoj stručni i profesionalni dignitet, da rešenje kao što je ono koje je predviđeno u članu 45. stav 2. Predloga zakona, kojim se potpuno relativizuju ovlašćenja organa nadležnog za zaštitu podataka o ličnosti ne postoji apsolutno nigde u uporednom pravu, da je isto rešenje u gruboj suprotnosti sa obavezama koje smo preuzeli potpisivanjem Dodatnog protokola uz Konvenciju o zaštiti lica u odnosu na automatsku obradu ličnih podataka, te da je ispod nivoa ovlašćenja zaštitnika prava koji je utvrđen postojećim, još 1998. godine donetim zakonom.
Nebitno je da li će zaštitu podataka ličnosti obezbeđivati Poverenik ili neki drugi nezavisni organ. Bitno je samo to, da za vršenje funkcije na raspolaganju ima realna ovlašćenja, jer je potrebna prava a ne prividna zaštita. Pojedine države zakonima i rezervama na međunarodne konvencije ponekad ograničavaju prava građana na zaštitu podataka o ličnosti, ali se u odnosu na organ koji obezbeđuje garantovanu zaštitu, nikad i nigde ne predviđaju ovakva ograničenja. Čak i pomenuti Zakon o zaštiti podataka o ličnosti iz Miloševićevog vremena, iz 1998. godine, za organ nadležan za zaštitu podataka o ličnosti, predviđa ista, možda i veća ovlašćenja, ali bez ikakvih ograničenja. Dodao bih da deluje gotovo apsurdno, da je na dnevnom redu iste sednice Narodne skupštine predlog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti i ratifikacija Dodatnog protokola uz Konvenciju o zaštiti lica u odnosu na automatsku obradu ličnih podataka, jer su ograničenja kao što je ovo iz čl. 45. st. 2., sa stanovišta pozicije i ovlašćenja koja za organe nadležne za zaštitu podataka o ličnosti predviđa Dodatni protokol, neshvatljiva.
Mislim da bi usvajanjem rešenja koje nudi mehanizam zaštite koji bi bio ne samo u suprotnosti sa međunarodnim demokratskim standardima, nego i na nivou nižem od onog koji je bio garantovan pre deset godina, proevropska i demokratska vlast poslala našim građanima i širem okruženju jednu zaista teško shvatljivu poruku. A usvajanje takvog rešenja imalo bi za posledicu i višestruku realnu štetu po ljudska prava. U tom kontekstu, ostavka aktuelnog Poverenika za informacije, do koje bi došlo a koju sam najavio ne radi ucene ili koketiranja nego zbog ličnih i profesionalnih principa, najmanje je bitna.“

 25-09-2008
...................................................................................................................................

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

    Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić ocenio je da su ocena i plasman naše zemlje na ovogodišnjem Globalnom indeksu percepcije korupcije zabrinjavajući i da upućuju na preispitivanje mnogo čega u okviru koncepcije na kojoj se antikorupcijska nastojanja zasnivaju. S tim u vezi Poverenik Rodoljub Šabić je posebno naglasio:
„Nedavno sam ovakvu ocenu javno prognozirao. Nisam baš ni malo radostan, zbog toga što se prognoza pokazala tačnom. Svakako da jeste problem to što smo na skali od 1 do 10 dobili ocenu 3.4, što je daleko od prve prolazne ocene - 5.0 i što 85-92 mesto na rang listi delimo sa Crnom Gorom, Albanijom, Senegalom, Panamom, Madagaskarom i Indijom, zemljama za koje hronično važi da su izrazito korumpirane.
Na loše ocene i loš plasman smo navikli, jer nikada nismo „sjajno“ stajali na CPI-u. Od kad nas uopšte opserviraju i ocenjuju, nakon 2000-te sve ocene koje smo dobili bile su, kao što rekoh, vrlo nezadovoljavajuće. Krenuli smo, tada kao SR Jugoslavija, sa od Miloševića nasleđenih, zastrašujuće niskih, bukvalno katastrofalnih 1.3. Kasnije smo tu ocenu, rezervisanu gotovo isključivo za afričke i južnoameričke diktature, popravljali. Ta se ocena kretala preko 2.4, 2.7, 2.8, 3.0, pa do prošlogodišnjih, najboljih, ali razume se još uvek loših 3.4.
Zato i mislim da na najveći problem ukazuje to što smo ove godine ponovili prošlogodišnju ocenu. Ona nije lošija, ali nije ni za promil bolja od prošlogodišnje. Izostao je bilo kakav napredak, a to se ne sme ignorisati. Ako je nešto u lancu loših ocena bilo vredno i ohrabrujuće, to je činjenica da smo kako tako, iz godine u godinu te ocene uspevali da popravimo. Napredak je bio veoma spor, ali evidentan. Možda puževskim korakom, ali u svakom slučaju to je bilo kretanje napred. Ovogodišnja ocena govori da je to kretanje zaustavljeno. To je, krajnje ozbiljno upozorenje i više nego dobar povod za preispitivanje „koncepcije“ na koju se borba protiv korupcije kod nas zasniva.
Evidentan je ogroman raskorak između proklamovanog, normativnog i dešavanja u realnom životu. Usvajanje antikorupcijskih normativnih akata, zakona, strategija, planova, ratifikacija međunarodnih konvencija i članstva u međunarodnim asocijacijama, jesu važni ali sami po sebi ne mogu doneti potrebne rezultate. Ti rezultati se moraju ostvariti u stvarnom životu, kroz delovanje odgovarajućih institucija i konsekventno ostvarivanje odgovarajućih principa. A praktično sve antikorupcijske institucije rade u potpuno neadekvatnim uslovima, a neke od njih, kao Uprava za javne nabavke i Državna revizijska institucija u doslovno katastrofalnim. Vlada, izvršna vlast, ne smeju više ignorisati taj problem. A što se npr. tiče principa transparentnosti, slobode pristupa informacijama, preglednosti poslovanja vlasti koji se susreću sa više nego očiglednim snažnim otporom, Vlada ne sme dalje da odlaže aktiviranje mehanizama koji bi taj otpor slomili. Ubeđen sam da se antikorupcijska koncepcija, čije težište nije u realnoj sferi, mora menjati hitno. Ako to ne učinimo, naredne godine ocena bi mogla biti još lošija.“

 23-09-2008
...................................................................................................................................

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

   Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić ocenio je podnošenje amandmana na Zakon o zaštiti podataka o ličnosti od strane Zaštitnika građana (Ombudsmana) Saše Jankovića, kao potvrdu rešenosti Ombudsmana da principijelno i dosledno insistira na zaštiti prava građana i apelovao na Vladu Srbije da ove amandmane prihvati kao svoje. Povereniik Rodoljub Šabić je posebno naglasio značaj amandmana kojima se pledira na eliminisanje iz predloga zakona onih odredbi koje otvaraju mogućnost za izigravanje proklamovane zaštite. S tim u vezi Poverenik Rodoljub Šabić je posebno naglasio:
“Već sam javno upozoravao na rešenja koja omogućavaju izigravanje proklamovane zaštite i apelovao na Vladu da ih izbriše iz teksta predloga zakona. To se pre svega odnosi na odredbe čl.45 st.2 zakona koje predviđaju da se organu nadležnom za zaštitu podataka o ličnosti, pored ostalog iz razloga državne ili javne bezbednosti, može ograničiti pristup relevantnim podacima. Zadovoljan sam zbog toga što Zaštitnik građana deli moje mišljenje, i apelujem na Vladu da prihvati amandmane koje je on podneo.
Bilo bi zaista šteta da zakon koji nam je inače neophodan, i koji je najvećim delom zasnovan na dobrim, demokratskim standardima, zbog nekoliko loših odredbi, u jednom bitnom segmentu, umesto realne zaštite podataka o ličnosti obezbedi samo njen privid. Građani bi dobili “zaštitu” koju bi neko, po slobodnom nahođenju, kad god poželi, mogao da otkloni. A iako je čl.45 st.2 artikulisan tako da nije jasno čak ni ko sve može da je otkloni, vidljivo je da tu mogućnost na raspolaganju ima, uz samo formalno pozivanje na zakon, vrlo širok, nedefinisan krug drugih subjekata. Ovakvim rešenjima se na primer otvara prostor da se nezakonite aktivnosti u vezi sa distribucijom biometrijskih podataka, presretanjem pošte, telefonskih razgovora, Internet komunikacije kao i sa bezbroj drugih “benignijih” nezakonitih “obrada” podataka o ličnosti, obavljaju bez zaštite prava građana, odnosno uz lako uklanjanje iste.
Nije dobro, šteta je, ostavlja gorak utisak i deluje gotovo cinično da Vlada umesto da predloži, godinama nedostajući Zakon o klasifikaciji tajnih podataka, u kontekstu implementacije evropskih standarda predlaže rešenja koja su mnogo bliža standardima “bezbednosne kulture“ iz prve polovine prošlog veka.
Zaštitu podataka o ličnosti ne mora da vrši Poverenik za informacije, može je vršiti i neki drugi nezavistan organ. Ali koji god organ da je u pitanju, ta zaštita mora biti celovita i delotvorna i po međunarodnim standardima mora da podrazumeva zaštitu od svih oblika nezakonite obrade podataka, bez obzira ko tu obradu vrši, uključujući i sve državne organe. To nalažu ne samo demokratski standardi nego i obaveze preuzete međunarodnim ugovorima. U prisustvu ovako artikulisanog čl.45 st.2, zaštita podataka o ličnosti je veoma relativizovana, a istovremeno očigledna je mogućnost da se ove odredbe efikasno zloupotrebljavaju za anuliranje ovlašćenja Poverenika za informacije, koja on već ima i koja su mu, kao i svim organima sa takvim nadležnostima u celom svetu, neophodna radi zaštite jednog drugog prava, onog na slobodan pristup informacijama. U javnosti prisutnu sumnju da je upravo to pravi razlog unošenja st.2 čl.45. u predlog zakona, najbolje bi otklonilo prihvatanje odgovarajućeg ombudsmanovog amandmana.“

 19-09-2008
...................................................................................................................................

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

  Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić, ocenjuje da predstojeće objavljivanje godišnjeg globalnog Indeksa percepcije korupcije (CPI), koje će Transparency International organizovati krajem ovog meseca u više od 180 zemalja sveta, ne treba da čekamo sa prevelikim optimizmom. Bilo bi jako dobro, ali je na žalost malo verovatno da naša zemlja bitnije popravi ocenu u odnosu na prošlogodišnju. A i prošlogodišnja ocena na CPI-u, iako najbolja za sada, ipak je bila nezadovoljavajuća i svrstavala nas u grupu zemalja u kojima je korupcija sistemski problem. Zato, kakva god ocena u ovogodišnjem CPI-u bila, treba da bude povod za ozbiljno preispitivanje onog što je država, u okviru antikorupcijskih nastojanja, do sada učinila, a posebno onog što je propustila da učini.
S tim u vezi Poverenik Rodoljub Šabić je posebno naglasio:
„U poslednjih desetak godina od kako je i naša zemlja ocenjivana na CPI-u, naša ocena se popravljala od bukvalno katastrofalnih 1.3 preko 2.4, 2.7, 2.8, 3.0, do prošlogodišnjih, takođe nezadovoljavajućih 3.4. Evidentno je da nekog progresa ima, ali i to da je izuzetno spor i da će nam, takvim tempom trebati nedopustivo mnogo vremena do ocene 5.0 koja se na skali CPI od 0 do 10, smatra prihvatljivom.
Očigledno je da su nam potrebni daleko kvalitetniji rezultati u borbi protiv korupcije. Ostvarivanje rezultata pored strategija, zakona i drugih normativnih dokumenata, podrazumeva i praktično prihvatanje u svetu potvrđenih principa i naravno postojanje i delovanje delotvornih institucija i mehanizama, koji moraju imati na raspolaganju i ovlašćenja i odgovarajuće materijalne pretpostavke.
Međutim, praktično sve institucije koje imaju antikorupcijsku ulogu ili potencijal rade u neadekvatnim, čak izuzetno lošim uslovima. Posebno je zabrinjavajuća, dramatično loša situacija, u kojoj se nalaze Republička uprava za javne nabavke i Državna revizorska institucija, dva organa koji bi trebali da predstavljaju glavne antikorupcijske poluge u oblasti javnih rashoda, koja je tradicionalno, u globalnim okvirima, za korupciju i korupcionaše najatraktivnija.
Uprava za javne nabavke za četrdesetak zaposlenih, koji rade sa velikim količinama, često delikatnih dokumenata, ima na raspolaganju samo 150 m2 poslovnog prostora. Državna revizorska institucija, nema na raspolaganju bukvalno ništa. Ovaj problem nije od juče već je godinama evidentan, ali ipak nije rešavan. Ovakva situacija se više jednostavno ne sme tolerisati jer je, ne samo štetna po ugled ovih organa i države uopšte, nego ima i realne reperkusije u šteti koja se meri stotinama miliona evra, šteti koju bi ovi organi, ako bi funkcionisali u normalnim uslovima mogli da spreče.
Na sličan način treba gledati na očigledan otpor odnosno docnju u afirmaciji principa što veće transparentnosti, odnosno preglednosti poslovanja u radu organa javne vlasti, posebno kad su u pitanju raspolaganja javnim novcem i dobrima. Najveći broj problema javnost ima upravo kada je reč o ovim informacijama. Ako se žele antikorupcijski rezultati važno je, čak neophodno da se bez dileme, u praksi, potvrdi obaveza svih organa vlasti, svih koji raspolažu javnim sredstvima da čak i u odsustvu konkretnih specifičnih zahteva, na rutinskoj, proaktivnoj osnovi što više ovakvih informacija na konkretan, razumljiv, dokumentovan način čine dostupnim javnosti, uključujući svakako i njihovo objavljivanje na Internetu. A razume se, da je od ogromnog značaja da pozitivan primer u tom pravcu daju oni najviši i najodgovorniji, republički organi vlasti.“ 

 18-09-2008
...................................................................................................................................

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

   Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić danas je sa ministrom za kulturu Nebojšom Bradićem razgovarao o problemima u primeni Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, a posebno onim koji su uslovljeni neizvršavanjem obaveza koje po zakonu imaju Ministarstvo za kulturu i Vlada Srbije.
Tim povodom Poverenik Rodoljub Šabić je izjavio:
„Zakon u čl.45 predviđa da nadzor nad sprovođenjem Zakona vrši ministarstvo nadležno za poslove informisanja, dakle Ministarstvo za kulturu. Ova obaveza je izuzetno kompleksna i podrazumeva praćenje stanja u ogromnom broju organa javne vlasti kao i preduzimanje mera za pokretanje prekršajnih postupaka protiv onih koji krše Zakon. Ministarstvo, na šta godinama ukazujem, niti je imalo niti ima elementarne pretpostavke za obavljanje ovakve funkcije. Apsurdnu nemoć najbolje ilustruje to što u ovom trenutku za nadzor nad oko 11 hiljada subjekata Ministarstvo ima na raspolaganju jednog jedinog čoveka.
Usled navedenog već godinama prekršajna odgovornost postoji samo simbolično. Kako ni Vlada Srbije uopšte ne izvršava svoju obavezu iz člana 28. st. 2 Zakona, da u slučaju potrebe obezbedi prinudno izvršenje rešenja Poverenika, to bitno umanjuje antikorupcijske i demokratske efekte primene Zakona i objektivno predstavlja ozbiljan stimulans za one koji imaju interes da krše zakon, one koji imaju šta da kriju od javnosti.
Na potrebu da se obezbedi pravi nadzor i da se zaoštri odgovornost za kršenje Zakona, ukazivao sam i u svim izveštajima Narodnoj skupštini. Iako su izveštaji usvajani, nadležni tim povodom nisu preduzeli ništa. Nedavno je, u organizaciji Koalicije za slobodu pristupa informacijama, kao građanska inicijativa, pripremljen odgovarajući Predlog izmena i dopuna Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. On je uz više hiljada potpisa podrške građana, u skladu sa Ustavom, podnet Narodnoj skupštini. Nažalost, iz zaista teško shvatljivih razloga, sudbina tog predloga je nepoznata, bukvalno je „nestao“, što ocenjujem kao neprihvatljivo.
U otvorenom i konstruktivnom razgovoru sam gospodinu Bradiću, sugerisao da Ministarstvo stane iza tog Predloga zakona i prihvati ga, u celosti ili uz određene modifikacije, kao svoj, a ministar je pokazao spremnost da sugestiju prihvati. To je, po mom mišljenju ne samo izraz korektnog odnosa prema, na Ustavu zasnovanoj građanskoj inicijativi nego i prvi ozbiljan krupan korak ka rešavanju problema koji evidentno veoma otežavaju primenu Zakona, ali čije rešavanje se godinama odlaže.“

 02-09-2008
...................................................................................................................................

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

    Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić ocenjuje da bi nedavno dragoceno otkriće do sada nepoznatih istorijskih dokumenata u Arhivu Srbije moralo da bude povod za ozbiljno preispitivanje ne samo faktičkih uslova u kojima ova važna državna institucija deluje, nego i postojećih ili nedostajućih zakonskih rešenja koja su potrebna da bi Arhiv mogao kvalitetno vršiti svoje funkcije. Sa stanovišta ostvarivanja slobode pristupa informacijama, Poverenik je u tom kontekstu naglasio probleme zbog nepostojanja posebnog zakona o postupanju s dosijeima tajnih službi, i ponovno se založio za njegovo donošenje.
S tim u vezi Poverenik Rodoljub Šabić je izjavio i sledeće:
„Taj paradoks da su dragoceni dokumenti, mada već godinama u Arhivi Srbije, otkriveni tek sada, samo potvrđuje činjenicu da Arhiv Srbije deluje u nedopustivo lošim logističkim, materijalnim, prostornim i drugim sličnim uslovima što je činjenica koju bi bilo neodgovorno i dalje „gurati pod tepih“.
Ne bi se smela ignorisati ni činjenica da se Arhiv sa ogromnim problemima suočava, ili će se suočiti i zbog ozbiljnih nedostataka u normativnom sistemu. U poslednjih nekoliko godina Arhiv je od BIA preuzeo više stotina hiljada dokumenata i više desetina hiljada dosijea koji su bili proizvod rada nekadašnjih tajnih službi. Po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama ovi dokumenti su postali mogući predmet interesovanja, kako lica koja su s njima direktno u vezi tako eventualno i najšire javnosti. Sa postojećim resursima Arhiv, nije u stanju da se, u skladu sa utvrđenom procedurom, suoči sa npr. više desetina hiljada zahteva za pristup informacijama sadržanim u ovim dokumentima, a eventualni pokušaj da to učini mogao bi bitno otežati, čak paralisati ostvarivanje i najosnovnijih funkcija.
U demokratskom društvu, ne sme biti sporno pravo ljudi koji su bili predmet nezakonite „obrade“ tajnih službi na pristup informacijama iz dosijea. Ne može biti sporno ni pravo javnosti na pristup, bar u dobrom delu, informacijama sadržanim u tim dosijeima. S druge strane, zbog delikatnosti prirode i sadržine ovih dokumenata, kao i brojnih drugih razloga, praktično sve bivše socijalističke zemlje su posebnim zakonima javnosti omogućile, u celosti ili delimično pristup informacijama sadržanim u dosijeima tajnih službi bivših režima. Mi smo praktično poslednji koji to nismo učinili i mislim da je potrebno da konačno na seriozan, odgovoran način pristupimo izradi i donošenju takvog zakona.“

 27-08-2008
...................................................................................................................................

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

    Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić je u pismu upućenom predsedniku Vlade Srbije Mirku Cvetkoviću, sugerisao Vladi da amandmanima izmeni neka rešenja iz teksta Predloga zakona o zaštiti podataka o ličnosti koji je Vlada nedavno utvrdila i dostavila Narodnoj skupštini.
S tim u vezi Poverenik Rodoljub Šabić izjavio je sledeće:
„Smatrao sam svojom obavezom da ukažem na to da Predlog, čije donošenje naravno, načelno podržavam, sadrži jedan broj rešenja koja bi amandmanima moglo i valjalo učiniti jasnijim i preciznijim, ali i rešenja koja je potrebno brisati.
Pre svega, čl.45. st.2 Predloga zakona, koji omogućava organima bezbednosti da iz razloga "državne i javne bezbednosti" i to "sve dok razlozi traju", uskrate organu koji treba da štiti podatke o ličnosti uvid u relevantne podatke, zbirke podataka, pa čak i pristup u prostorije.
Ovakvi rastegljivi i fluidni osnovi za ograničenje zaštite ljudskih prava, bi trebalo da su stvar prošlosti. Oni ostavljaju mogućnost za zloupotrebe i bitno hendikepiraju mogućnosti za delotvornu zaštitu podataka o ličnosti, bez obzira na to kom organu ta zaštita bude poverena. U konkretnom slučaju, stvar dodatno komplikuje i čini kontroverznom to što se kao organ nadležan da štiti podatke o ličnosti predviđa već postojeći državni organ - Poverenik za informacije. A taj organ, po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, izričito ima pravo uvida, bez ograničenja, u svaki nosač informacija u posedu organa vlasti.
Mogućnost za diskreciono, izuzetno značajno sužavanje ovlašćenja nadležnog organa u postupku kontrole i zaštite prava je u suprotnosti ne samo sa postojećim ovlašćenjima Poverenika za informacije, nego i sa standardima koji su utvrđeni međunarodnim dokumentima, koje smo potpisali. Odredbe Konvencije o zaštiti lica u odnosu na automatsku obradu podataka i Dodatnog protokola uz Konvenciju kojima se uređuje položaj nadzornih organa, a koje pored ostalog predviđaju i ovlašćenja da se bez ograničenja umešaju u sve pravne postupke i ukažu na kršenje prava, uključujući i ovlašćenja da samostalno vode istragu su drastično suprotne rešenju iz čl.45 st.2. Zato deluje gotovo ironično što se takvo rešenje Skupštini predlaže istovremeno kad i ratifikacija Protokola.
Zbog toga čl.45 st.2 treba brisati iz teksta Predloga zakona. S tim u vezi obratio sam se Zaštitniku građana koji će radi preventivnog delovanja na zaštiti ljudskih prava podneti odgovarajuće amandmane, ali mislim da bi bilo jako dobro ako bi to i Vlada učinila.
Vladi sam skrenuo pažnju i na to da je predviđeni rok za stupanje na snagu zakona sasvim nerealan. Činjenica je da Vlada i njene nadležne službe, ni posle tri i po godine od početka primene zakona, nisu obezbedili uslove čak ni za izvršavanje poslova iz postojećeg delokruga Poverenika. Zbog toga služba Poverenika, i pored ogromnog priliva predmeta, radi samo sa 7 umesto sa 21 predviđenim radnikom. Bilo bi neodgovorno samozavaravanje verovati u mogućnost da ta služba, s takvom podrškom, u tim okolnostima i u takvom kratkom roku preuzme višestruko, neuporedivo veće obaveze, u oblasti zaštite podataka o ličnosti.“

 20-08-2008
...................................................................................................................................

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

    Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić ocenjuje da je podnošenjem Predloga zakona o zaštiti podataka o ličnosti Vlada Srbije učinila veoma značajan korak u stvaranju pretpostavki za uspostavljanje jednog pravnog mehanizma koji Srbija na žalost nema a koji je savremenom demokratskom društvu neophodan.
Uz punu načelnu podršku donošenju ovog zakona Poverenik upozorava da pojedina rešenja sadržana u Predlogu zakona mogu predstavljati realnu opasnost za relativizovanje ili izigravanje zajamčene zaštite, i da je potrebno da u postupku usvajanja budu kritički preispitana, izmenjena ili eliminisana.
S tim u vezi Poverenik Rodoljub Šabić je izjavio sledeće:
„Dobro je što se Predlog zakona u najvećoj meri zasniva na standardima koji su, za ovu oblast, odavno afirmisani u demokratskom svetu. Međutim ne sme se preći preko toga da on sadrži i pojedine odredbe koje mogu predstavljati osnov za relativizovanje pa čak i potpuno izigravanje zaštite podataka o ličnosti u nekim slučajevima.
To se svakako, pre svega, odnosi na odredbu stava 2. člana 45. Predloga zakona, koja pored ostalog predviđa mogućnost da se, od strane organa bezbednosti, iz vrlo fluidno definisanih, „rastegljivih“ razloga, organu nadležnom da obezbeđuje zaštitu podataka o ličnosti može uskratiti mogućnost uvida u podatke, zbirke podataka, dokumentaciju, pa čak i prostorije.
U prisustvu ograničenja ovakve vrste mogućnost vršenja zaštite podataka o ličnosti bi zapravo bila isključena. Zato nije jasno šta bi moglo predstavljati pravni pa ni logički osnov za ovakvo rešenje. Mislim da je posebno kontraverzno, budući da se kao organ nadležan da obezbeđuje zaštitu podataka o ličnosti predviđa Poverenik za informacije, to što se ovakvom odredbom zapravo otvara mogućnost za osporavanje prava koje je Povereniku Zakon o slobodnom pristupu informacijama već garantovao - neograničeno pravo na uvid u svaki nosač informacija koji poseduje neki organ vlasti.
Čak i kada bi, što svakako nije realno, isključili mogućnost zloupotrebe pomenutih odredbi, jasno je da su one u suprotnosti sa osnovnim ciljem donošenja zakona - obezbeđenjem delotvorne zaštite podataka o ličnosti. Osim toga, ovakva ograničenja su i u očiglednoj suprotnosti sa ovlašćenjima i položajem koje nezavisni organi nadležni za zaštitu podataka o ličnosti imaju i prema Protokolu uz Konvenciju o zaštiti lica u odnosu na automatsku obradu ličnih podataka, koji smo potpisali i čija ratifikacija, iz istih razloga iz kojih je donošenje zakona predloženo po hitnom postupku, takođe neposredno predstoji.
Obezbeđenje zaista delotvorne zaštite podataka o ličnosti traži da se pomenuto rešenje i još neka kontraverzna rešenja isključe iz teksta Predloga zakona. Budući da Poverenik za informacije ni nakon ustavnih promena nije dobio mogućnost da predlaže amandmane na zakone koji se odnose na oblasti u kojoj je odgovoran, s tim u vezi obratiću se Zaštitniku građana, koji ta prava po Ustavu ima. Uveren sam da će Zaštitnik građana podneti odgovarajuće amandmane a mislim da bi bilo jako dobro ako bi to učinili i neki narodni poslanici odnosno poslaničke grupe.“

 04-08-2008
...................................................................................................................................

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

   Povereniku za informacije od javnog značaja obraćao se veliki broj novinara i predstavnika medija u vezi sa odlukom Republičke agencije za telekomunikacije kojom su utvrđeni “Tehnički uslovi za podsisteme, uređaje, opremu i instalacije“. Povodom toga, i na zahtev agencije Beta da prokomentariše reakcije javnosti na donošenje ovog akta, Poverenik Rodoljub Šabić izjavio je sledeće:
“Bilo bi dobro da RATEL bez odlaganja u akt kojim se uređuju “Tehnički uslovi za podsisteme, uređaje, opremu i instalacije“ unese izričitu odredbu o tome da se isti primenjuju isključivo na osnovu naloga suda.
Reakcije stručne i najšire javnosti na pomenute tehničke uslove koje je donela Republička agencija za telekomunikacije u svakom slučaju treba pozdraviti. Takve reakcije, čak i kad su za nečiji ukus suviše žustre, ipak pokazuju da u društvu postoji građansko samopoštovanje i spremnost da se ustane u zaštitu ljudskih prava, a to su stvari koje su demokratskom društvu neophodne.
Ne dovodeći u pitanje nezavisnu poziciju Republičke agencije za telekomunikacije kao regulatornog tela u ovoj oblasti, bilo bi dobro da RATEL svim ovim reakcijama posveti odgovarajuću pažnju i pokaže spremnost da neke odredbe tehničkih uslova koje su artikulisane tako da izazivaju nerazumevanje i dileme preispita i promeni kao i da još jednom oceni da li neka rešenja (npr. obaveza da na zahtev službe periodično dostavljaju baze podataka o korisnicima, ili da lice zaduženo za komunikaciju sa službom postavljaju uz saglasnost službe) uopšte spadaju u sferu tehničkih uslova ili je takvo regulisanje moguće, i to samo eventualno, zakonom.
Treba kao umirujuću pozdraviti izjavu prof. Jovana Radunovića direktora RATEL-a po kojoj primena „tehničkih uslova“ i jeste moguća samo na osnovu sudskog naloga. Ipak, u pravnoj državi, garancije ovakve vrste moraju se zasnivati, ne na izjavama funkcionera nego na izričitim i konzistentnim pravnim normama a, s tim u vezi u ovoj slučaju imamo problem.
Naime, „tehnički uslovi“ su doneti radi sprovođenja odredbe člana 55. Zakona o telekomunikacijama. A ova odredba zakona je sa stanovišta odnosa prema odgovarajućim odredbama Ustava Srbije najblaže rečeno kontraverzna.
Ustav Srbije u članu 41. garantuje tajnost pisma i drugih sredstava opštenja a predviđa da je odstupanje od ove garancije, moguće pod određenim uslovima i samo na osnovu odluke suda. Međutim, član 55. Zakona o telekomunikacijama ne sadrži identično rešenje nego predviđa da su odstupanja moguća „ako se ove aktivnosti vrše u skladu sa zakonom ili sudskim nalogom“. Ovakva zakonska formulacija, ovaj termin „ili“ otvara mogućnost za tumačenje da odluka suda nije jedini, isključivi osnov za primenu tehničkih uslova, odnosno presretanje Internet komunikacije, nego da je isto dopušteno i bez nje „ako se ove aktivnosti vrše u skladu sa zakonom“. Takva mogućnost predstavlja rizik za ugrožavanje ljudskih prava i treba je eleminisati. Zato bi do, i pre usklađivanje Zakona o telekomunikacijama sa Ustavom, trebalo u tekst tehničkih uslova uneti izričitu odredbu koja isključuje bilo kakvu dilemu.“

 30-07-2008
...................................................................................................................................

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

    Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić je, na traženje agencije Beta da prokomentariše odluku kojom je Republička agencija za telekomunikacije (RATEL) utvrdila Tehničke uslove za podsisteme, uređaje, opremu i instalacije Internet mreže, dao izjavu sledeće sadržine:
„Tehnički uslovi za podsisteme, uređaje, opremu i instalacije koje je nedavno usvojio RATEL, s obzirom na značaj elektronske komunikacije u savremenim uslovima, u svakom slučaju zaslužuju ozbiljnu pažnju. Reč je o normativnom aktu čije se pojedine odredbe mogu tumačiti vrlo široko, i različito, u zavisnosti od toga ko ih tumači, što naravno nikad nije dobro. Osim toga, pojedinim odredbama se uređuju pitanja za koje bi izvesno bilo bolje, zapravo opravdano da budu uređena zakonom a ne podzakonskim aktom.
Nije sporno da je RATEL, ovlašćen da utvrdi odgovarajuće tehničke uslove, kao što nije sporno ni to da su javni telekomunikacioni operateri dužni (bez obzira koliki to teret za njih predstavlja) da o svom trošku obezbede primenu tih uslova, jer je tako izričito predviđeno zakonom. Međutim, o sadržini tih uslova može biti spora i tim povodom bilo bi dobro čuti i glas javnosti, razume se, pre svega one stručne.
Najviše pažnje, sigurno će privući one odredbe koje predviđaju obavezu provajdera da nadležnim službama, policiji ili BIA-i omoguće „potpuno autonomni pasivni monitoring Internet aktivnosti pretplatnika i preusmeravanje dolaznog i odlaznog saobraćaja“. Ovakve odredbe, odnosno mogućnost njihove zloupotrebe kod mnogih izazivaju rezerve, čak i strah, uključujući i kalkulacije sa mogućnošću da bi se slične odredbe mogle naći i u pravilnicima o fiksnoj i mobilnoj telefoniji. Taj strah je verovatno potenciran veoma lošim iskustvima koje smo imali sa zloupotrebama bezbednosnih struktura odnosno tajnih službi. Rezerve su dodatno potencirane i činjenicom da smo valjda poslednja evropska zemlja koja nema Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Problem zaštite podataka o ličnosti kod nas je prisutan već više godina i nije slučajno da validni dokumenti EU konstatuju da takva zaštita kod nas postoji samo teorijski a ne i praktično. Nemamo nikakve funkcionalne mehanizme zaštite a ni iz daleka nemamo dominantan mentalitet koji bi bio zasnovan na evropskim demokratskim standardima o privatnosti i zaštiti podataka o ličnosti. Zato mogućnost zloupotreba „tehničkih uslova“ ne mora da se odnosi samo na nadležne državne organe nego, itekako na druge subjekte.
Reklo bi se da i ovi tehnički uslovi predstavljaju još jedan primer kako često vlast vuče poteze za koje je javnost, čak i ona stručna a pogotovo ona najšira nepripremljena. Zato bi bilo korisno i dobro da, makar post festum, imamo nekakvu „javnu raspravu“ i čujemo sve koji bi mogli imati validne argumente, uključujući i Ombudsmana i ministra za ljudska prava i otklonimo sve eventualne dileme.
Kakve god dileme postojale u vezi sa monitoringom Internet saobraćaja, i njegovim presretanjem, jednu obavezno treba isključiti. Mislim da polazeći od člana 41. Ustava koji garantuje tajnost pisma i drugih sredstava opštenja i uređuje eventualna odstupanja od istih, korišćenje ovih mogućnosti, može biti dopušteno samo i isključivo na osnovu odluke suda, na određen rok, iz razloga i pod uslovima jasno predviđenim zakonom.
Naravno, i kad dileme otklonimo na apstraktnom, normativnom nivou to ne znači da smo i eliminisali probleme na praktičnom nivou. Opasnost od zloupotrebe mehanizama kojima se ograničavaju ljudska prava zahteva uspostavljanje efikasnog mehanizma za zaštitu tih prava. Zato je i ovo prilika da se naglasi značaj i neophodnost donošenja i implementacije jednog savremenog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti.“

 28-07-2008
...................................................................................................................................

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

   Poverenik za informacije od javnog značaja obeležio je 3 godine efektivnog delovanja. Od 1. jula 2005. godine, kad su obezbeđeni minimalni uslovi za početak rada u Službi Poverenika za informacije registrovano je 4668 predmeta, većinom žalbi, a rešeno 3928. Oko 90% onih kojima su prethodno bile uskraćene informacije od javnog značaja, dobili su ih nakon obraćanja Povereniku za informacije. Oko 7% žalbi je odbijeno ili odbačeno. U nekoliko procenata, kad informacije nisu dobijene ni nakon naloga Poverenika, razlog je to što Vlada Srbije, čija je to zakonska obaveza nije aktivirala mehanizme za obezbeđenje izvršenja odluka Poverenika.
Radi edukacije zaposlenih u organima vlasti, građana i novinara Poverenik je, uglavnom, u saradnji sa civilnim sektorom realizovao veoma veliki broj seminara. Objavljeno je više izdanja vodiča kroz Zakon, uključujući izdanja na svim jezicima nacionalnih manjina. Objavljen je i Katalog organa javne vlasti koji obuhvata oko 11 hiljada subjekata. U osvrtu na protekle tri godine Poverenik Rodoljub Šabić je izjavio sledeće:
„Statistički podaci govore da smo, moji saradnici i ja, uspeli da postavimo na noge novi državni organ. Mislim da u prilog tome govore i zaista dobre ocene i formalna priznanja domaćih i stranih eksperata, SE, EU i OEBS-a, udruženja novinara, i što je najvažnije, građana.
Dobro je što su rezultati ostvareni u neadekvatnom prostoru, sa nekoliko puta manjim brojem saradnika i uz značajno manji utrošak budžetskih sredstava u odnosu na predviđene. Međutim, nije dobro što se rad u neadekvatnim uslovima negativno odražava na ažurnost delovanja Poverenika. Zaista je teško shvatljivo trogodišnje nerešavanje veoma opterećujućeg, a za državu ipak trivijalanog problema prostora, utoliko pre što se npr. Nacionalnim programom za integracije Srbije u EU i predlogom Zakona o zaštiti podataka o ličnosti predviđa veoma značajno proširenje delokruga pa samim tim i dalje uvećanje obaveza Poverenika za informacije.
Ostvarivanje evropskih pravnih standarda nije stvar lepih želja i priča, već realnog života i prakse i zato zahteva i potrebne administrativne kapacitete i odgovarajuće normativno okruženje.
Prvo podrazumeva obavezu Vlade Srbije da konačno, bez daljeg odlaganja obezbedi adekvatne uslove za smeštaj i rad Službe Poverenika za informacije i aktivira mehanizme za obezbeđenje izvršenja odluka Poverenika i za odgovornost prekršioca Zakona.
Drugo podrazumeva obavezu hitnog usvajanja i stvarne primene nekoliko komplementarnih zakona, od kojih u mnogome zavisi, kvalitet ostvarivanja slobode pristupa informacijama. Na prvom mestu je svakako Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Njegovo usvajanje i funkcionalna primena su važni ne samo radi približavanja tzv. „beloj šengenskoj listi“ nego i da bi se predupredili rizici mogućih povreda ljudskih prava, čijih potencijalnih dimenzija, kao društvo, čini se nismo ni svesni.
Ništa manje nam je potreban i Zakon o klasifikaciji tajnih podataka. U odsustvu takvog savremenog zakona, moguće je da se, na osnovu odavno prevaziđenih ili sasvim proizvoljnih kriterijuma status „poverljivih“ daje ne samo informacijama koje to ne zaslužuju nego čak i onim iza kojih se kriju potpuno nelegitimni interesi.
Konačno ne smemo potcenjivati ni činjenicu da smo jedina bivša socijalistička zemlja koja se nije odazvala apelu SE, iz više od deceniju stare Rezolucije o razgradnji nasleđa bivših totalitarnih režima. Nismo doneli nikakav zakon o postupanju sa dosijeima tajnih službi bivšeg režima, sa svim negativnim konsekvencama koje iz toga proizilaze.“

 01-07-2008
...................................................................................................................................

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

   Poverenik za informacije od javnog značaja uputio je na adrese 119 organa javne vlasti pismo, upozoravajući ih na obavezu postupanja u skladu sa nalogom iz rešenja Poverenika za informacije, i obavezu da ga o izvršenju rešenja obaveste. Tim povodom Poverenik Rodoljub Šabić je izjavio sledeće:
„Rešenja Poverenika za informacije su, za organe vlasti na koje se odnose, obavezujuća. Naravno, ne zato što tako ja mislim i kažem već zato što je to izričito utvrđeno čl.28. Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Nepostupanje organa vlasti po tim rešenjima predstavlja dakle svesno kršenje Zakona.
Ovo pitanje, statistički posmatrano možda nema, ali sa stanovišta principa sigurno ima veliki značaj. Naime, u dosadašnjoj praksi Poverenika za informacije preko 90% slučajeva okončano je tako što je tražilac informacije dobio informaciju koja mu je prethodno, pre žalbe Povereniku za informacije, bila uskraćena. U većini slučajeva čak nije ni bilo potrebno donositi formalno rešenje, bila je dovoljna i sama intervencija Poverenika.
Iako broj od 100 do 200 neizvršenih rešenja predstavlja samo nekoliko procenata u ukupnom broju slučajeva kod Poverenika za informacije, on se ne sme potcenjivati. Apsurdno je, veoma štetno i krajnje neodgovorno da organi javne vlasti, bez obzira o kom nivou se radi, ne poštuju svoje zakonom utvrđene obaveze. Posebno je neprihvatljivo da to rade državni organi, dakle oni koji bi u normalnom redu stvari, morali imati posebnu ulogu i odgovornost u ostvarivanju principa zakonitosti (npr. Ministarstvo za infrastrukturu, MUP, RIK, Agencija za privatizaciju, Republički javni pravobranilac, Republički zavod za zdravstvo).
Uporno, protivno zakonu istrajavanje u uskraćivanju informacija, i posle naloga Poverenika za informacije, ima za posledice štetu po ugled i poverenje u institucije i zakone Srbije. Ovo posebno važi u slučajevima kada su predmet zahteva informacije za koje sasvim očigledno postoji veoma izražen, pojačan interes javnosti, kao što su npr. one koje se odnose na raspolaganja vrednim javnim resursima, privatizacije, finansiranje političkih stranaka i sl.
Zato, ako se zaista želi, nov, demokratskim odnosima daleko primereniji odnos vlasti prema javnosti, kakav nam je inače neophodan, onda u prioritetne zadatke buduće, nove Vlade svakako spada i zaoštravanje odgovornosti za ovakve postupke. I naravno, mnogo odgovorniji odnos prema sopstvenoj, zakonom utvrđenoj obavezi, obavezi Vlade da u slučaju potrebe obezbedi izvršenje rešenja Poverenika.“

 20-06-2008
...................................................................................................................................

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

    Poverenik za informacije od javnog značaja nastavlja aktivnosti na ažuriranju kataloga organa javne vlasti koji je pre nekoliko meseci objavljen na njegovom veb sajtu www.poverenik.org.rs. U katalog, koji obuhvata oko 11.000 subjekata sa statusom organa javne vlasti, će pored prisutnih naziva, sedišta i adresa, krajem ovog meseca, u vreme prelaska domena yu u rs biti unete i adrese elektronskih prezentacija onih organa koji ih imaju.
Tim povodom Poverenik Rodoljub Šabić je izjavio:
„Izrada ovakvih kataloga nije obaveza Poverenika za informacije. Taj složen zadatak u drugim zemljama, po pravilu je, u nadležnosti Vlade. Kako kod nas izgleda niko nije nadležan, moji saradnici su se u to upustili i pre nekoliko meseci objavili osnovnu verziju kataloga. On je jedan od kvalitetnijih, značajno bolji od većine u širem okruženju. Rad na njemu je imajući u vidu značaj Interneta u savremenim uslovima, nastavljen unošenjem veb sajtova organa javne vlasti.
Rezultati ovog rada, osim za građane i novinare, morali bi biti zanimljivi i za ljude u vlasti, pre svega Vladi Srbije, jer su i indikativni i zabrinjavajući.
Ako ostavimo po strani kvalitet, može se konstatovati nekakav, kvantitativni, napredak. Npr., konačno svi tzv. najviši organi vlasti (Narodna skupština, Predsednik, Vlada, Ustavni sud, Vrhovni sud, Republičko javno tužilaštvo), imaju veb sajtove (procenat je 100%). Veb sajt ima i 95,5% ministarstava. Sva osim Ministarstva za infrastrukturu. Neshvatljivo za organ ovog ranga, pogotovo što je reč o ministarstvu koje sprovodi i kontroliše veliki broj vrednih poslova i projekata i raspolaže ogromnim finansijskim sredstvima, pa bi bilo normalno očekivati da ispoljava čak pojačanu odgovornost u izvršavanju obaveza koje ima prema javnosti. Kod drugih subjekata procenat je lošiji, pa veb sajt ima 19 od 23 (82%) republičkih agencija, 7 od 10 (70%) direkcija, 9 od 17 (52%) nezavisnih regulatornih tela i 4 od 8 (50%) fondova.
Na nivou AP Vojvodine situacija je najbolja. Skupština i Izvršno veće, i (17) pokrajinskih sekretarijata (100%) imaju sajt, a slično je i kod pokrajinskih javnih preduzeća, ustanova i sl,. procenat je iznad 90%.
Situacija u okviru lokalne samouprave je znatno lošija i vrlo šarolika. Preko 90% gradova i preko 60% opština ima veb prezentaciju. Kod gradskih opština, onih u sastavu gradova, procenat se kreće od 0% u mnogim gradovima preko npr. 20% u Kragujevcu, ili 40% u Nišu, pa do 95% u Beogradu. Indikativno je da, uz svu verbalnu brigu o KiM, grad Priština (sa sedištem u Gračanici), nema veb prezentaciju, kao praktično i sve druge KiM opštine.
Posebno loša situacija je u pravosuđu. Npr. od 30 okružnih tužilaštava veb sajt nema ni jedno, od 30 okružnih sudova, veb sajt ima 4 (13.3%). Od opštinskih tužilaštva samo 2 (1,9%) imaju veb sajt i samo 15-tak opštinskih sudova (8,8%). Od 149 opštinskih organa za prekršaje, veb sajt ima samo 1 (0.6%), a od 11 veća za prekršaje takođe samo 1 (9%). Mislim da je takvo stanje mnogo više izraz materijalne situacije u kojoj se nalazi ova grana vlasti nego odsustva volje ljudi iz pravosuđa. S nešto više entuzijazma i u teškim uslovima bi se moglo bolje - primer je mreža trgovinskih sudova Srbije, koji takođe u velikoj većini nemaju sopstveni veb sajt, ali su sa Višim trgovinskim sudom organizovali zajednički portal na kome su svi zastupljeni.
Ipak, najveći razlog za zabrinutost predstavlja kvalitet informacija koje se plasiraju na veb sajtovima organa vlasti. Veoma se često propušta objavljivanje informacija, čak i kad je to po zakonu obavezno (informatori o radu), a istovremeno se neretko, umesto za dokumentovano informisanje javnosti, zvanične elektronske prezentacije organa vlasti koriste u propagandne, gotovo reklamne svrhe.“

 17-06-2008
...................................................................................................................................

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

  Poverenik za informacije ocenjuje da je sa više izjava datih u poslednjih nekoliko dana raznim medijima direktor RTS-a, bar kod dela javnosti mogao izazvati dileme ne samo u pogledu sadržine naloga Poverenika koji se tiče budžeta EVROSONG-a nego, što je mnogo važnije, o domašaju i sadržini Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja.i pravima javnosti uopšte. Ocenjujući da bi dileme najefikasnije otklonio i sa samo nekoliko minuta učešća u programu “javnog” servisa (u dijalogu sa direktorom RTS-a ili samostalno), ali i da to u uslovima uređivačke politike “javnog” servisa nemoguće, Poverenik Rodoljub Šabić je dao izjavu sledeće sadržine:
“U polemiku sa direktorom RTS-a bukvalno sam uvučen gomilom uvreda, jeftinih prizemnih diskvalifikacija i neistina koje je on na moj račun izneo u intervjuu Večernjim novostima, obezbedivši da kasnije u formi “vesti” budu prenete i na RTS-u. Na same prostakluke ne bih reagovao ali na neistine izražene tvrdnjama tipa “kompromitovao je svoju funkciju tražeći da za tri dana napravimo obračun budžeta”, sam zaista morao. Jednostavno, predmet zahteva tražioca informacije i mog naloga naravno nije bio nikakav, obračun budžeta, izveštaj o realizaciji budžeta ili završni račun, dakle dokument koji u RTS-u još nisu napravili. Predmet naloga je bio budžet, dakle plan, projekcija sredstava potrebnih za finansiranje, dokument koji se u normalnim prilikama, obavezno priprema mnogo, mnogo pre, samog održavanja ovakve manifestacije.
Naknadno je i direktor RTS-a, u novom intervjuu, u jučerašnjem broju lista “Pravda” pokazao da ipak razume na koji se dokument moj nalog odnosi. To je dobro, ali nije dobro što se, u nastojanju da na nov način “objasni” kako nalog Poverenika ipak nije u redu upustio u komentarisanje odredbi zakona, za šta nije kompetentan. Budući da bi “argumenti” koje koristi mogli izazvati nove dileme, ne samo u ovoj već i drugim situacijama, smatram svojom obavezom da ih prokomentarišem.
Dakle, direktor RTS-a je izjavio: “koliki je budžet Evrosong-a mi smo objavili u novinama tako da nema potrebe da sad zasebno šaljemo Šabiću. Po zakonu imamo pravo na to jer informacije koje su objavljene u medijima ne moraju se dostavljati Povereniku.”
Nije mi poznato kada i gde je objavljen budžet EVROSONG-a, a u više od dva meseca trajanja postupka RTS-a to nije pomenula ni jednom rečju. Ali i pod dobronamernom pretpostavkom da zaista jeste objavljen, ipak moram da ukažem da bi u RTS-u morali znati da ih ni to ne bi oslobodilo od zakonom predviđenih obaveza, niti bi moglo biti opravdanje za elementarno nepoznavanje zakona. Jer zakon izričito predviđa (čl. 10) da su u slučaju da je predmet zahteva već objavljen dokument u odgovoru na zahtev mora označiti gde i kada je objavljen kao i nosač informacija na kome je objavljena (“Sl.Glasnik”, veb sajt, naziv glasila i sl.). Propuštanje ove obaveze zakon (čl. 46) tretira kao prekršaj kažnjiv novčanom kaznom. Što se dostavljanja tiče, zakon predviđa (čl. 16) da se, po nalogu Poverenika dokumenta odnosno informacije dostavljaju tražiocu informacija a ne Povereniku, koga se o tome samo obaveštava, a propuštanje obaveze dostavljanja takođe predstavlja prekršaj predviđen zakonom.“ 

 06-06-2008
...................................................................................................................................

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić reagovao je na intervju Aleksandra Tijanića direktora RTS-a objavljen u listu “Večernje novosti” od ponedeljka 2.juna. Povodom dela intervjua u kome Tijanić komentariše nalog poverenika da RTS učini javnim, odnosno da tražiocu informacije, Komitetu pravnika za ljudska prava, dostavi budžet EVROSONG-a, Rodoljub Šabić je izjavio:
“U verovatno naručenom intervjuu, čiju sadržinu je kasnije preneo i RTS, direktor RTS-a sasuo je pravu salvu prizemnih diskvalifikacija i uvreda na moj račun, uključujući i te da sam nečiji kurir ili patuljak. Ipak, to nije povod za moje reagovanje. Već sam imao prilike da budem izložen sličnim verbalnim atacima nekih javnih funkcionera sličnog mentalnog sklopa. Ni tada nisam reagovao na primitivizam, neću ni sada. Mislim da prostakluci i jeftini pokušaji diskvalifikacije uvek sami najbolje govore o onima koji se njima koriste i da je zato reagovanje na njih suvišno.
Ali svojom izjavom direktor RTS, osim gore pomenutih, pokazao je i neke stvari, na koje moram reagovati. Nije privatna stvar čoveka koji je direktor informativnog javnog servisa to što nema ni najelementarnije predstave o obavezama koje, po zakonu, ima prema javnosti. Nije to ni njegova nesposobnost da razlikuje budžet i završni račun budžeta. A pogotovo to nije slučaj sa njegovim upuštanjem u sasvim očigledno dezinformisanje javnosti.
Direktor RTS providno igra na kartu animoziteta koji deo javnosti ima prema NVO, animoziteta koji javni servis pod njegovim rukovodstvom neodgovorno pothranjuje. Zato i naglašava činjenicu da je tražilac informacije NVO sa čijom predsednicom je direktor RTS-a još odavno u javnom sukobu. Sam, do krajnosti subjektivan, pokušava, da i povereniku za informacije imputira nekakvu subjektivnost. A svakom imalo objektivnom, savršeno je jasno da je potpuno svejedno ko je tražilac informacije. Jer, ko god da je, mora biti nesporno da finansiranje manifestacije koja je koštala milione evra javnog novca mora da bude javno.
Direktor RTS dezinformiše javnost i u pogledu predmeta mog naloga i vremena za njegovu realizaciju izjavom “kompromitovao je svoju funkciju tražeći da za tri dana završimo budžetski obračun”. A nije tražen nikakav završni obračun ili izveštaj, već budžet EVROSONG-a. Dakle, dokument koji predstavlja plan, projekciju potrebnih sredstava za finansiranje manifestacije, dokument kakav se, obavezno priprema za svaku veliku manifestaciju, znatno pre, mesecima pre njenog održavanja.
U skladu sa nevednim, tražilac informacije obratio se RTS-u još 31. marta. Svih 15 dana koje je imao na raspolaganju RTS je ignorisao taj zahtev, i kad je žalba izjavljena, ponašao se na manje više isti način i pored zahteva Poverenika da se izjasni, ni jednom jedinom rečju nije obrazložio svoj stav u vezi sa budžetom. Poverenik, izjavljenu žalbu, zbog ogromnog priliva predmeta nije rešio u zakonskom roku, već po proteku istog, ali je konačno doneo odgovarajući nalog. Sada svojim izjavama direktor RTS-a pothranjuje sumnje da li uopšte postoji budžet EVROSONG-a. A eventualno nepostojanje tog dokumenta upućuje na jedan, zaista izuzetno neprijatan zaključak - da je EVROSONG finansiran, u stilu “uzmi ago koliko ti drago,” bez ikakvog plana.
A za dokument, čiju izradu direktor RTS najavljuje rečima “imamo tri meseca da najpre Dinkić i organizacioni odbor prihvate izveštaj, a potom da papiri prođu kroz upravni odbor RTS”, jasno je da bi trebao biti izveštaj o realizaciji budžeta. Za sada još niko nije tražio, a biće dobro, da se pre nego što ga iko zatraži, objavi na veb sajtu RTS što je odavno trebalo uraditi sa budžetom.
Za razliku od direktora RTS-a, ja nisam ni cinik ni mizantrop. I zato i kao građanin i kao funkcioner ove države mogu da mu poželim da taj izveštaj bude prihvatljiv ne samo za vlast, iza čijih širokih leđa, reklo bi se, direktor već namerava da se zakloni nego i za kompletnu javnost. Ali, iz iskustva znam da bezobrazna, gotovo panično nervozna reakcija na nalog poverenika za informacije ni malo ne povećava šanse da tako i bude, naprotiv.

 03-06-2008
...................................................................................................................................

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

    Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić ocenjuje da konstantno veliki priliv žalbi koje mu građani, mediji i drugi upućuju, sam po sebi govori kako veliki broj organa vlasti teško menja svoj odnos prema pravu javnosti na slobodan pristup informacijama koje su u posedu organa vlasti. Podsećajući da je za prvih četiri i po meseca ove godine Povereniku upućeno više od 560 žalbi i da to jasno ukazuje da vlast svoj odnos prema ustavom i zakonom zajamčenom pravu mora menjati mnogo brže Poverenik Rodoljub Šabić je izjavio i sledeće:
„Iza zalaganja za efikasniju borbu protiv zloupotreba i korupcije, kao i za slobodu misli, slobodu izražavanja, slobodu medija i mnoge druge demokratske slobode, ako nije propraćeno stvarnom spremnošću da obezbedi javnosti slobodu pristupa najširem mogućem krugu informacija, stoje ili iluzije ili još gore, neiskrenost, hipokrizija.
Pravo građana, medija, javnosti uopšte na slobodan pristup podacima koji nastaju u radu ili u vezi sa radom vlasti, u demokratskom društvu, mora biti normalna stvar. To pravo nije nikakav nov i nepotreban teret za organe vlasti, nego izraz normalnog odnosa između vlasti i građana, birača i poreskih obveznika. Zato bi ostvarivanje tog prava samo izuzetno, a ne često, gotovo po pravilu, smelo da zavisi od zaštite prava koju obezbeđuje Poverenik za informacije.
Zbog toga je i apsolutno i relativno veliki broj žalbi upućenih Povereniku, indikativan i zabrinjavajući. Posebno je zabrinjavajuće to što su evidentni i česti i problemi u ostvarivanju prava na slobodan pristup informacijama, čak i u slučajevima kada se radi o podacima kao što su oni o privatizaciji državnih preduzeća, javnim rashodima i nabavkama i drugim sličnim koje bi javnosti, po logici stvari i po sili drugih zakona, morali biti dostupni i bez garancija iz Zakona o slobodnom pristupu informacijama.“

 20-05-2008
...................................................................................................................................

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

    Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić u pismima upućenim Nadeždi Gaće, Ninu Brajoviću i Dinku Gruhonjiću, predsednicima Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS), Udruženja novinara Srbije (UNS) i Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV), čestitao je 3. Maj, Međunarodni dan Slobode medija.
Poverenik je, upućujući novinarskim udruženjima čestitke i dobre želje za uspeh u radu, naglasio da je ovaj datum i prilika da se podsetimo na značaj slobode medija i na obaveze koje s tim u vezi ima vlast u demokratskom društvu. S tim u vezi Poverenik Rodoljub Šabić je izjavio:
„Ne možemo biti zadovoljni efektima onog što je na pravnom i faktičkom planu učinjeno radi stvaranja uslova koji su neophodni da bi novinari i mediji mogli vršiti svoju izuzetno važnu funkciju na način koji bi bio daleko primereniji standardima i potrebama demokratskog društva.
U ostvarivanju prava iz Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, novinari i mediji se neretko suočavaju sa problemima koji su gotovo apsurdni. Žalbe kojima se sve češće obraćaju Povereniku za informacije, pokazuju da im se uskraćuju čak i one informacije koje vlast, po zakonu i kriterijumu demokratskog društva duguje najširoj javnosti i bez ikakvog posebnog zahteva. Informacije se uskraćuju i bez ikakvog obrazloženja ili uz navođenje „razloga“ čiji legitimitet je najblaže rečeno veoma problematičan. Vrlo je indikativno da, iako je sasvim očigledno da se ovakvim postupcima flagrantno krše Ustavom i zakonom zajamčena prava medija, ni nakon tri godine primene zakona još ne funkcionišu neki mehanizmi neophodni za prinudno ostvarivanje ovih prava i za kažnjavanje onih koji ih ignorišu i krše.
Istovremeno proces povlačenja vlasti iz svojinske strukture medija je bitno usporen, gotovo zaustavljen, naročito kad je reč o elektronskim medijima. Godinama izostaju s pravom očekivani rezultati na planu otkrivanja i odgovornosti aktera čak i najtežih ataka na bezbednost i život novinara. Predstavnici medija često se suočavaju sa postupcima predstavnika vlasti koji uključuju potcenjivanje, omalovažavanje i diskriminaciju, ali i gore od toga - vulgarnost i brutalnost. Pomenutim i drugim sličnim činjenicama ne treba komentar, jer govore same za sebe. One potvrđuju da u odnosu prema pravima, ulozi i značaju medija postoji veliki raskorak između onog što vlast javno proklamuje i onog što radi u praksi. To se bezuslovno mora promeniti, a od kvaliteta i brzine tih promena umnogome će zavisiti i ukupan tok demokratske tranzicije našeg društva.“

 03-05-2008
...................................................................................................................................

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

    Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić doneo je rešenje kojim je JP „Aerodrom Nikola Tesla“ iz Beograda, naložio da Administrativnom odboru Narodne Skupštine Republike Srbije dostavi informacije o izdacima za reprezentaciju i eventualnim posebnim „menadžerskim“ dodacima za rukovodeće ljude preduzeća. Ovim je faktički okončan postupak po žalbama koje je Administrativni odbor Narodne Skupštine, zbog uskraćivanja ovih informacija podneo Povereniku za informacije protiv deset preduzeća i ustanova (JP „Aerodrom Nikola Tesla“, JP NIS Petrol, JP Elektroprivreda Srbije, JP NIS -Novi Sad, JP za skijališta, Agencija za kontrolu letenja, JP Transnafta Pančevo, Građevinska direkcija Srbije, JP „Putevi Srbije“ i Radio Televizija Srbije). Devet njih su odmah nakon intervencije Poverenika dostavile tražene podatke, pa je u odnosu na njih Poverenik obustavio odnosno obustaviće postupak.
S tim u vezi Poverenik Rodoljub Šabić je izjavio:
„Sama činjenica da je do ovih žalbi došlo, nezavisno od ishoda, je krajnje zabrinjavajuća. To da Administrativni odbor Parlamenta ima problem u pribavljanju informacija ove vrste je indikativno, ne samo sa stanovišta Zakona o slobodnom pristupu informacijama, nego i sa stanovišta normalnog funkcionisanja institucija.
Sa stanovišta slobode pristupa informacijama, uskraćivanje informacija Parlamentarnom odboru, deluje bukvalno apsurdno i predstavlja krajnje destimulativnu poruku za sve druge koji bi želeli da se koriste svojim, ustavom i zakonom zajamčenim pravom, a čija moć i autoritet su, naravno, mnogo manji.
Svi podaci o raspolaganju javnim, finansijskim i drugim sredstvima su informacije od prvorazrednog javnog značaja. Pravo na dostupnost tih informacija ima najšira javnost, svaki građanin. A osim što je legitiman, evidentno je da je ne bez razloga, veoma izražen interes javnosti za ovakve informacije. Njihovo uskraćivanje, samo pothranjuje inače prisutne, osnovane ili ne, sumnje u zakonitost ili celishodnost raspolaganja javnim sredstvima. Zato bi i bez formalne zakonske obaveze, bilo korisno i logično da svi koji raspolažu javnim resursima čine napor da takve informacije javnosti budu dostupne u što moguće većoj meri.
Dobar način da se to uradi, da se informacije učine dostupnim i pre nego što ih neko konkretno zatraži, je da budu objavljene u odgovarajućim informatorima o radu, na zvaničnim elektronskim prezentacijama javnih ustanova ili preduzeća, odnosno organa vlasti. Objavljivanje ovakvih informatora o radu je inače i zakonom utvrđena obaveza organa vlasti i organizacija koja imaju javna ovlašćenja. Na žalost, i ovom prilikom, moram da upozorim da i izvršavanjem ove obaveze, bez obzira što statistički podaci pokazuju napredak, ipak nikako ne možemo biti zadovoljni.“

 24-04-2008
...................................................................................................................................

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Izvor: Poverenik za informacije od javnog značaja

    Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić je sa Igorom Furđikom, ambasadorom Slovačke u Beogradu razgovarao o problemima i rezultatima u ostvarivanju slobode pristupa informacijama od javnog značaja.
Tim povodom Poverenik Rodoljub Šabić je izjavio:
„Razgovor je obuhvatio brojna pitanja u vezi sa kontrolom rada vlasti, a posebno u vezi sa borbom protiv zloupotrebe i korupcije. Ambasador Furđik je pokazao zaista dobro poznavanje naše situacije i zainteresovanost za unapređenje saradnje.
Zadovoljan sam zbog vrlo pozitivnih ocena aktivnosti Poverenika za informacije i njegove službe, a još više zbog ispoljene spremnosti Ambasade da doprinese intenziviranju naše saradnje sa slovačkim institucijama koje se bave zaštitom prava na slobodan pristup informacijama od javnog značaja.
Predlozi za unapređenje saradnje posebno su interesantni s obzirom da je Slovačka zemlja koja vrlo uspešno prolazi kroz proces tranzicije, zahvaljujući pored ostalog i tome što je veoma efektno i efikasno afirmisala pravo na slobodan pristup informacijama.